Prezentacija fotografija i priče o mitološkom Castoru

Dragi svi,

U utorak, 4. listopada u 20 sati u Scoutskom korneru bit će održana prezentacija fotografija o planinarskom izletu na Castor (4223m), mitološki blizanački vrh na granici Švicarske i Italije. S Castora se pruža veličanstven pogled na susjedni Polux, grupu vrhova Breithorna, Matternhorn, masiv Mt. Blanc, Lyskamm i ostale vrhove iz skupine Monte Rossa.

Kako su tekle pripreme, koliko je trajao put, kako je hodati po vjetrovitom uskom grebenu, zašto se došlo „samo“ do prvog grebena ispod Lyskamma, kakva je turistička Italija i ide li pizza uz aperol… saznajte u utorak .

Prezentaciju će održati trojka koja je pohodila vrh: Luka Čanak, Ivana Kokot i Srećko Jošić.

Radi ograničenog broja mjesta (30) potrebno je prijaviti na sljedećoj poveznici: https://docs.google.com/spreadsheets/d/1GcQmaWGgynrcuswGzTgW3hJ2bsup3aNCMjytYA9QcEc/edit?usp=sharing

Srećkov osvrt na izlet u Kamniške alpe od 22. do 24. srpnja 2022.

Na ovome izletu su nas čekali planine i vrhovi gdje nas četvero nismo bili. To posebno motivira i daje dodatnu energiju, naravno uz hladno Laško, pa radler i jotu, koji su nas čekali na svakom koraku, bez kojih nebi bilo širokog spektra uživanja koje nam je priuštio naš Luka sa uvijek odlično osmišljenim programom.

U petak predvečer smo stigli u Logarsku dolinu, parkirali kod Doma Planincev te krenuli u sparno predvečerje prema Koči na Klemenčni jami pod Osjtricom. Teže je napisati ovaj naziv doma nego što je bilo doći do prve doze već opisane tekuće energije.
Jako lijepa koča, ugodno osoblje i smještaj. Uz dobar doručak slijedeće jutro krenusmo slijedećem vrhu. Kako to već obično biva čekalo nas je spuštanje, ne prezahtjevan sipar pa uspon prema vrhu Planjava 2394m, sve po Delžmanovoj poti.
Vrijeme nije bilo prevruće, sunce i ugodan vjetar su nas pratili cijelim putem. Nakon Planjave dolazimo na prekrasno mjesto, Kamniška koča na Kamniškom sedlu. Sa zadovoljstvom i divnim pogledom uzimamo drugu dozu već poznate energije, druženje uz poznate ptice žicalice te se divimo dobrim trbušnjacima kolege nam planinara. Njegova supruga je možda mislila da nju gledamo ali se je prevarila. Uz priče o mrtvom dizanju vesela četvorka je krenula prema krajnjem odredištu te večeri, domu u Logartalu.
Uz okrijepu i finu večeru upoznali smo slatku pesicu Ajšu sa zanimljivim lijevim uhom, također i kako se vatrogasci provode do kasno u noć.
Luka nas je počastio ukusnom kombinacijom keksi i odličnog muškata, lubenicom i dinjom, gdje se i Ajša također osladila.
Slijedeće jutro nas je čekala Mrzla gora 2203m. Prema najavama nije se dalo naslutiti kakva nas ljepotica od staze čeka. Osobno sam oduševljen cijelom stazom, njezinom tehničkom zahtjevnosti ali i sigurnosti. Bili smo sami što dosta govori o karakteru staze ali svakako za preporuku.
Nakon povratka, uz poznatu okrijepu, gdje se priključio i ne baš rashlađeni jeger, ali tko mari za to nakon divnog dana, četvorka se uputila prema Ljubljani, već ustaljenom odredištu, gdje je naš vođa pripremio nove poslastice za nas.
Nakon odličnih pizza i aperola, Luka nas je počastio sa Trdelnikom, odličnom i kalorijskom bombom u kojoj smo uživali šetajući Ljubljanom.
Ugodnom vožnjom do Samobora smo završili predivan izlet, te uz sve pohvale i zahval Luki na svemu, vesela četvorka se uputila svojim odredištima.
Tekst: Srećko Jošić

Monte Rosa: Castor (4226m) i pokušaj uspona na Lyskamm West (4479m)

U nastavku slijedi Ivanin doživljaj s uspona na Castor 12.8.2022.

Napokon je došao taj naš dugo planirani dan polaska u Peninske Alpe. Unatoč velikom broju zainteresiranih za hod po švicarsko – talijanskoj granici, naša je skautovska knjiga na dan polaska spala na tri slova. Dečki, Luka i Srećko, su me pokupili u Samoboru nešto prije ponoći, odakle smo se
uputili na 780 km dugu vožnju prema Staffalu. Smjestila sam se na zadnjem sjedištu auta i više manjeprespavala cijeli put.
Stigavši u Staffal, spremamo ruksake i full opremljeni sjedamo na žičaru koja nas vodi do Sain Anna na 2180 mnm, a zatim i na posljednju stanicu Colle Betta na 2727 mnm. Kao i svaki put do sada, za mene je visina učinila svoje. Do doma Quintino Sella na 3585 mnm dovukla sam se zadnjim atomima
snage, uz povremena spuštanja Srećka nazad do mene da mi barem dio puta ponese najteži ruksak na svijetu, pojela ručak i prespavala cijelo poslijepodne.
4 ujutro je. Prvi alarm jedva da me budi. Nakon 10-ak minuta slijedi drugi pa se nevoljko izvlačim iz toplog kreveta, pomalo plačući nad sudbom kletom i još jednim ustajanjem prije zore. Silim se utrpati doručak u sebe jer znam da bez hrane niš ne bu dobro – trebam gorivo za uspon, a zadnjih mi dana
hrana predstavlja najveći izazov. Srećom ovog puta izostaju glavobolja i mučnina, a aklimatizacija je bila znatno brža nego na dosadašnjim usponima iznad 3500m. Po mrklom mraku navlačimo na sebe opremu i krećemo put Felikjocha gdje zajednički donosimo konačnu odluku, kamo danas: Castor ili Lyskamm? Biramo Lyskamm West, vrijeme je savršeno, prognoza odlična, a mi ćemo tako sutra nakon Castora imati više vremena za lov na posljednju žičaru u 17 sati i turizam po Italiji.

Pokušaj uspona na Lyskamm (4479m): istina nije nepristojna
Krenuviši put Lyskamma, nismo znali što nas čeka. Nas troje u navezu, jedan iza drugoga, polako napredujemo po zaleđenoj površini do 4200mnm. Prije dolaska na vrh prvog grebena podno Lyskamma Luka me pita mogu li dalje. Malo mi fali zraka, ali osjećam se dobro. Noge su dobro, glava… pomalo rastresena. Ali tu smo, još „samo“ 200m visinske do vrha… Ali kakvih 200 m…
Hajdemo vidjeti kako je dalje. Je – strmo je, ali imamo gdje stati, imamo se gdje primiti, ma mogu to… Vodim neki svoj unutarnji monolog, kojeg u nekom trenutku, na vrhu tog prvog grebena, prekida Luka – nismo spremni za ovo danas. Idemo dolje. Objeručke sam se složila i krenula nazad, možda i nešto kasnije nego sam trebala. Misli su mi malo van kontrole, strmina prema dolje djeluje zastrašujuće. Hodamo po rubu grebena, a tu je ponovno i ona ledenjačka pukotina koju smo prošli malo prije. Jedan krivi korak, jedna greška i odoh k vragu; sumnjam da kod boga baš ima mjesta. Tjeram loše misli. Moja interna drama postaje
vidljiva pa me Luka smiruje i korak po korak usmjerava dolje. Nakon prolaska pukotine, u nekom trenutku pokušaja stavljanja misli pod kontrolu, okliznule su mi se dereze i ostajem visiti na cepinu. Dok pokušavam naći čvrsto uporište u ledu, pogled mi pada na rog cepina koji jedva da je do pola ušao u tvrdu, ledenu podlogu. Pa ipak drži me. Vjeruj sebi, vjeruj opremi. Cepin ti tome i služi… Hoće li me ovo dvoje zadržati ako odletim? Polako zabijam prednji dio dereza u led, nastojeći se ustabiliti. Dok se dalje spuštamo, pred očima mi prolaze visokogorska predavanja, razgovori i upozorenja koja nisam slušala. A onda opet, imam svoju glavu i svoje odluke, da nisam probala, ne bih nikad doznala gdje mi je granica i želim li uopće iznad nje… Kad smo došli na sigurno, već prema Felikjochu, bilo mi je strašno žao zbog povratka, ne toliko zbog mene same, iako je ovo prvi vrh od kojeg sam odustala, već zbog Luke i Srećka kojima sam predložila da danas odradimo Castor, a oni neka sutradan odu na Lyskamm bez mene.  „Nismo spremni za to“ – kratko je rekao Luka te smo, uz mahanje Lyskammu, krenuli put Castora.
Za gore (uspon na Lyskamm, op.a.) treba imati čistu glavu. I solidno tehničko znanje. Ovaj put, u ovom sastavu, nismo bili dovoljno spremni za to. Nije imalo smisla forsirati. Gore je sve dosta izloženo, ledeno i strmo pa treba biti siguran u svaki korak. Za to je potrebno ne biti na svom psihofizičkom rubu, odnosno maksimumu i potrebno je imati osnovne tehničke vještine potpuno uhodane i usvojene, u svakom trenutku. Najveća korist ovog izleta je da smo svi skupa došli do neke granice i spoznali da ćemo za dalje trebati dodatno poraditi na sebi; – objasnio nam je kasnije,
nastojeći biti pristojan. No, istina nije nepristojna iako je se tako često danas predstavlja. Istina je neophodna u međuljudskim odnosima, a posebice u situacijama gdje će ti takva, neposredna i direktna, spasiti život. Jedino tako možemo spoznati svoje nedostatke i raditi na njima, ovisno o onome što smo si
postavili kao cilj. I sada kada smo ga izbliza doživjeli – odlučiti želimo li ga uopće dostići?  Svjesni činjenice da nam je s trenutnim znanjem i opremom Castor domet, tonemo u vlastite misli… koliko smo spremni raditi na sebi, ispravljati nedostatke i koliko želimo riskirati jer, izgovorili mi to glasno ili ne, svi naši usponi donose određene rizike kojih moramo biti svjesni(ji).

Mitološki blizanac Castor (4226 m): hod po rubu
Castor u Peninskim Alpama nalazi se na granici Švicarske (dolina Valais) i Italije (dolina Aoste). To je viši vrh iz skupine blizanaca (Zwillinge), drugi je Pollux 4092m, a imena su dobili po blizancima iz rimske mitologije.
Od prijevoja Felikjoch do vrha Castora po grebenu vodi uska, ali atraktivna staza sa sjajnim pogledima u kojima sam mogla uživati tek na samom vrhu. Naime, put je toliko uzak da zahtjeva visoku koncentraciju i odličnu koordinaciju pokreta. Pamtim jedan slikoviti opis hodanja po grebenu koji ne
mogu ne spomenuti: taman kad ti se put suzi toliko da postane neugodan, ponovno se proširi. I to je točno tako. Ni ovdje nema prostora za pogreške, no osjećam se znatno sigurnije dok koračamo prema vrhu. Jak vjetar natjerao nas je da se zabarikadiramo u jakne tako da s vrha nemamo niti jednu prepoznatljivu zajedničku fotografiju, ali zato imamo pravu kolekciju fantastičnih pogleda na planinekoje nas okružuju. Naime, s vrha Castora pruža se pogled na susjednu grupu Breithorn, fascinantni Matterhorn, Gran Combin, masiv Mont Blanc i Gran Paradiso. Na istoku se pruža pogled na zapadni i istočni Lyskamm (gledam taj uzak greben i sama sebi ne vjerujem gdje sam se to jutros uputila) i ostale vrhove iz skupine Monte Rosa, Nordend, Dufourspitze, Zumsteinspitze, Punta Gnifetti,
Parrotspitz, Ludwigshohe, Corno Nero, Balmenhorn, Piramide Vincent i Punta Giordani. Sa sjevera dominiraju planine iznad doline Valais, a na jugu Monviso.
Po povratku u Staffal rezervirali smo hotelčić u Bergamu gdje smo se preostalih nekoliko dana odlučili posvetiti turizmu. Popeli smo još tri manja vrha: Anticima del Monte Ocone, Monte Ocone i Corna Camozzera, posjetili obližnje gradove te Lago d'Iseo i Lago di Como a ponajviše smo uživali u izvrsnoj talijanskoj kuhinji, odličnim vinima i aperolima.
Lekcije smo naučili, imamo vremena primiti se posla i poraditi na sebi, a Srećko je, pod dojmom izleta zaključio, a to ću iskoristiti i za završetak ove priče: „u jednoj rečenici mogu reći da vas dvoje jako volim i sretan sam da vas imam. Uz prekrasno provedenih pet dana u odličnom društvu, savršenu organizaciju i lijepe vrhove, nakon mog 6. ledenjaka (što nije malo) spoznao sam pravu istinu da trenutno znanje i oprema mogu zadovoljavati jednu razinu. Ako želiš više, kao što nam se ponudio Lyskamm, mora se i više uložiti. Jako mi je drago, te sam iznimno ponosan da smo sposobni donositi pametne i razborite odluke, koje uključuju povratak i odustajanje. Pohvale našem Luki na odličnoj (možda i života vrijednoj) procjeni.“
Tekst: Ivana Kokot
Foto: Luka Čanak
Foto hoda po grebenu Castora: Srećko Jošić

Planinarski izlet u Gorski kotar 28.8.2022.

Dragi članovi,

u nedjelju 28.8. planinarimo na Risnjak i Snježnik.

Veliki Risnjak jedan je od najslikovitijih hrvatskih vrhova, drugi po visini u Gorskom kotaru, 6 metara niži od Bjelolasice. Na vršnoj stijeni je 1952. uklesan natpis u spomen Schlosseru i Vukotinoviću, istraživačima prirode Risnjaka. Cijelo područje Risnjaka odlikuje se bogatom i raznolikom florom i zanimljivim životinjskim svijetom, te je stoga zaštićeno kao nacionalni park.

Snježnik je slikoviti kameniti greben okružen strmim livadama. Ime je dobio po velikim količinama snijega koji se, unatoč blizini mora, zadržava sve do kasnog proljeća. U neposrednoj blizini vrha nalaze se prirodna staništa krškog runolista, a 16 m ispod vrha je planinarska kuća Snježnik (2′). Vršno područje Snježnika obuhvaćeno je granicama Nacionalnog parka Risnjak.

Plan izleta:

Polazak ispred Scouta u 7:00 sati prema  Domu Mali Platak

Planirana ruta: Dom Mali Platak (1127m) – Veliki Risnjak (1528m)– Lazac – Snježnik (1506m)– Dom Mali Platak

Povratak u Samobor u večernjim satima

Mogućnost toplog obroka u Domu Mali Platak.

TROŠKOVI IZLETA (zajednički):

– gorivo i cestarina

TROŠKOVI IZLETA (pojedinačni):

– hrana i piće u domu i po putu po želji

 

🎒 POPIS OPREME ZA HODANJE:

  1. gojzerice
  2. čarape za hodanje (obavezno rezervne)
  3. gamašne
  4. štapovi za hodanje
  5. čeona lampa i rezervne baterije
  6. prva pomoć (flasteri, tablete i sl.)
  7.  majice za hodanje (rezervna za presvući)
  8. duge hlače za hodanje
  9. jedna topla majica dugih rukava (flis ili nešto slično)
  10. jakna
  11. kabanica
  12. rukavice tanje
  13. buff, kapa
  14. ruksak za ukupnu opremu + zaštitna navlaka za ruksak
  15. voda/sok za hodanje
  16. planinarska iskaznica, osobna iskaznica
  17. hrana za izlet
  18. čokoladice i sl.

Info i prijave – 099 755 1898 – Nataša

JULIJSKE ALPE od 5.8.2022. do 7.8.2022.

JULIJSKE ALPE 2022 – 5.8.2022. do 7.8.2022.
Križ, Stenar, Bovški Gamsovec, Razor, Planja, Prisojnik i Škocjanske jame 🙂

 

Petak, 5.8.2022.


6,00 h                Okupljanje i polazak ispred Scouta
6,00 – 9,00 h          Samobor – Dolina Vrata (cca 205 km)
9,30 – 11,30 h        Dolina Vrata (990 m) – Bivak IV (1965 m)
11,45 – 13,30 h        Bivak IV (1965 m) – Križ (2410 m)
14,00 – 15,00 h        Križ (2410 m) – Stenar (2501 m)
15,30 – 17,00 h        Stenar (2501 m) – Bovški Gamsovec (2392 m)
17,30 – 18,30 h        Bovški Gamsovec (2392 m) – Pogačnikov dom na Kriških Podih (2020 m)
18,30 h              Pogačnikov dom na Kriških Podih (2020 m) –
smještaj, večera, druženje, odmor, spavanje

Subota, 6.8.2022.


6,00 h                 Ustajanje, doručak, pripreme za hodanje
7,00 – 8,30 h           Pogačnikov dom na Kriških Podih (2020 m) – Razor (2598 m)
9,00 – 12,30 h         Razor (2598 m) – Prisojnik (2547 m) – Jubilejna pot
13,00 – 16,30 h         Prisojnik (2547 m) – Planja (2440 m) – Jubilejna pot
17,00 – 18,00 h         Planja (2440 m) – Pogačnikov dom na Kriških Podih (2020 m)
18,30 h                Pogačnikov dom na Kriških Podih (2020 m) –
smještaj, večera, druženje, odmor, spavanje

Nedjelja, 7.8.2022.


7,00 h                Ustajanje, doručak, pripreme za hodanje
8,00 – 12,00 h         Pogačnikov dom na Kriških Podih (2020 m) – dolina Vrata (990 m)
– čez Sovatno
12,30 – 14,30 h         Dolina Vrata – Škocjanske jame (cca 155 km)
15,00 – 18,00 h         Škocjanske jame – obilazak
18,30 – 21,00 h         Škocjanske jame – Samobor (cca 195 km)

Maksimalni broj sudionika: 8 ljudi
Rok za prijavu: prošao, najavljen ranije. Ukoliko je netko dodatno jako zainteresiran neka se javi Luki (+385 91 7260 596)

Trodnevni izlet u Julijske Alpe planiran je na način da se obiđe čak šest lijepih, atraktivnih i zahtjevnih alpska vrha koji okružuju Kriške Pode na kojima se nalazi Pogačnikov dom u kojem ćemo spavati dvije noći. Namijenjen je iskusnim planinarima s dobrom hodačkom formom s obzirom da su u planu dva dana cjelodnevnog hodanja po vrlo zahtjevnom alpskom terenu. Također, izlet će poslužiti kao izvrsna priprema za izlet na Castor i Lyskamm u kolovozu. Rute su fizički i tehnički, na dijelovima, vrlo zahtjevne.

Prvi dan uključuje dolazak u dolinu Vrata u ranim jutarnjim satima te uspon do Pogačnikovog doma na Kriških Podih (2020 m), ali preko vrhova Križ, Stenar i Bovški Gamsovec. Ruta je duga približno 11 km i ima oko 1800 m uspona.

Drugi dan nas čeka fizički i tehnički dosta zahtjevna ruta koja uključuje uspon na Razor, prijelaz s Razora na Prisojnik po atraktivnoj Jubilenoj poti te povratak prema Pogačnikovom domu na Kriških Podih te usputni uspon na Planju. Ruta uključuje nekoliko tehnički zahtjevnih dijelova pri usponu i spustu te ukupno oko 14 km i 2100 m uspona.

Treći dan nas čeka samo spust od Pogačnikovog doma do auta u Dolini Vrata. Nakon toga idemo na turistički posjet Škocjanskim jamama. Posjet Škocjanskim jamama također možemo smatrati planinarskim izletom, ali ipak znatno lakšim nego dva prethodna dana. 🙂

Spavamo u Pogačnikovom domu na Kriških Podih (2020 m). Dom je opremljeni hranom i pićem s cijenama karakterističnim za alpske domove (obrok oko 10€, piva/radler 3,5 €, voda 0,5l 2,5€ i sl). Vreće nisu potrebne, samo posteljina (tanka ljetna vreća ili plahta).

TROŠKOVI IZLETA (zajednički):
– gorivo – cca 600,00 kn po autu
– vinjeta – 15,00 € po autu

TROŠKOVI IZLETA (pojedinačni):
– noćenje u Pogačnikovom domu na Kriških Podih – 26,00/13,00
(bez/s iskaznicom) skupno ležišče + 2,00 € turistička taksa.
– hrana i piće u domu i po putu po želji
– ulaznica za Škocjanske jame – 24,00 €

🎒 POPIS OPREME ZA HODANJE:1. alpinistički pojas
2. zamka s 3 karabinera
3. 8 ili 9 mm uže 3 m ili ferata set
4. kaciga
5. štapovi za hodanje
6. čeona lampa i rezervne baterije
7. prva pomoć (flasteri, tablete i sl.)
8. gojzerice/tenisice
9. čarape za hodanje
10. kratke majice za hodanje
11. tanka duga majica za hodanje
12. hlače za hodanje
13. jedna topla majica dugih rukava (flis ili nešto slično)
14. jakna
15. rukavice tanje
16. buff, kapa
17. ruksak
18. voda/sok za hodanje
19. planinarska iskaznica
20. sunčane naočale, krema za zaštitu od sunca
21. osobna iskaznica
22. hrana za izlet
23. čokoladice i sl.
24. higijena
25. ljetna vreća/posteljina
    

Planinarenje u nedjelju 17.7.

Dragi svi,

izlet na Žumberak prema planu za nedjelju 17.7. odgođen je. Obavijest o terminu održavanja objavit ćemo na vrijeme, uskoro.

Umjesto izleta po Žumberačkom gorju u nedjelju 17.7.2022. planinarimo po Samoborskom gorju.

Okupljanje u nedjelju 17.7.2022. u 9:00 ispred Scouta.

Izlet u Kamniške Alpe od 22. do 24. srpnja 2022.

KAMNIŠKE ALPE

Ojstrica (1208 m), Planjava (2394 m) i Mrzla Gora (2203 m)

 

Plan izleta:

Petak, 22.7.2022.

16,00 h Okupljanje i polazak ispred Scouta

16,00 – 19,00 h Samobor – Logarska dolina (cca 190 km)

19,30 – 20,30 h Dom planincev v Logarski dolini (837 m) – Koča na Klemenči jami pod Ojstrico (1208 m)

20,30 h Koča na Klemenči jami pod Ojstrico (1208 m) – smještaj, večera, druženje, odmor, spavanje

Subota, 23.7.2022.

6,00 h Ustajanje, doručak, pripreme za hodanje

7,00 – 11,00 h Koča na Klemenči jami pod Ojstrico (1208 m) – Ojstrica (2350 m) – Kopinškova pot

11,15 – 14,15 h Ojstrica (2350 m) – Škarje (2132 m) – Planjava (2394 m) – Dežmanova pot

14,30 – 16,00 h Planjava (2394 m) – Sukalnik – Kamniška koča na Kamniškem sedlu (1864 m)

16,30 – 19,00 h Kamniška koča na Kamniškem sedlu (1864 m) – Logarska dolina (1010 m)

19,30 h Dom planincev v Logarski dolini (837 m) – smještaj, večera, druženje, odmor, spavanje

Nedjelja, 24.7.2022.

6,00 h Ustajanje, doručak, pripreme za hodanje

7,00 – 10,00 h Logarska dolina (1010 m) – Mrzla gora (2203 m)

11,00 – 14,00 h Mrzla gora (2203 m) – Logarska dolina (1010 m)

16,00 – 19,00 h Logarska dolina – Samobor (cca 190 km)

 

Maksimalni broj sudionika: 8 ljudi

Info i prijave kod Luke na broj 091 726 0596

Rok za prijavu: četvrtak, 14. srpanj 2022., 20 sati

Trodnevni izlet u Kamniške Alpe planiran je na način da se obiđu tri vrlo lijepa, atraktivna i zahtjevna alpska vrha – Ojstrica, Planjava i Mrzla Gora. Namijenjen je iskusnim planinarima s dobrom hodačkom formom s obzirom da su u planu dva dana cjelodnevnog hodanja po vrlo zahtjevnom alpskom terenu. Također, izlet će poslužiti kao izvrsna priprema za izlet na Castor i Lyskamm u kolovozu. Rute su fizički i tehnički, na dijelovima, vrlo zahtjevne.

Prvi dan uključuje dolazak u Logarsku dolinu u kasnim popodnevnim satima te uspon do Koče na Klemenči jami pod Ojstrico (1208 m). U domu ćemo prespavati kako bi ujutro rano mogli krenuti na vrlo zahtjevnu rutu koja nas čeka u subotu.

Drugi dan nas čeka duga i fizički i tehnički dosta zahtjevna ruta koja uključuje uspon na Ojstricu po Kopinškovoj poti, prijelaz s Ojstrice na Planjavu te spust u Logarsku dolinu preko Kamniškog sedla i Okrešlja. Ruta uključuje nekoliko tehnički vrlo zahtjevnih dijelova pri usponu i spustu te ukupno oko 1600 m uspona.

Treći dan je fizički nešto lakši, ali tehnički vrlo zahtjevan. Naime, Mrzlu goru prati glas najnedostupnijeg vrha u Kamniškim alpama. Postoji nekoliko razloga za to. Planini je teško pristupiti, jer nema jednostavnog načina za kretanje. Budući da se državna granica proteže duž zapadnog i sjevernog grebena, do nedavno je pristup bio otežan (do 1967. godine čak i zabranjen) iz političkih razloga. Sada, kada granica više nije problem, planina i dalje drži reputaciju kao najteže dostupna, ali jedna od najljepših planina u Kamniško-Savinjskim Alpama. (izvor: planinarenje.hr)

Prvu noć spavamo u Koči na Klemenči jami pod Ojstrico (1208 m), a drugu noć u Logarskoj dolini, u Domu planincev (837m). Domovi su opremljeni hranom i pićem s cijenama karakterističnim za alpske domove (obrok do 10€, piva/radler 3,5 €, voda 0,5l 2,5€ i sl). Vreće nisu potrebne, samo posteljina (tanka ljetna vreća ili plahta). Auti će nam biti kod Doma planincev v Logarski dolini što će nam olakšati planianje potrebnih stvari za hodanje, odnosno za hodanje su dovoljni manji jednodnevni ruksaci.

TROŠKOVI IZLETA (zajednički):

– gorivo – cca 400,00 kn po autu

– vinjeta – 15,00 € po autu

TROŠKOVI IZLETA (pojedinačni):

– noćenje u Koči na Klemenči jami pod Ojstrico – 26,00/18,20 € (bez/s iskaznicom) u sobama ili 22,00/11,00 (bez/s

iskaznicom) skupno ležišče + 2,00 € turistička taksa. Jednokratna posteljina (za one koji nemaju vreću) – 3,00 €.

– noćenje u Domu planincev v Logarski dolini – 22,00/11,00 (bez/s iskaznicom)

– hrana i piće u domu i po putu po želji

POPIS OPREME ZA HODANJE:

  1. alpinistički pojas
  2. zamka s 3 karabinera
  3. 8 ili 9 mm uže 3 m ili ferata set
  4. kaciga
  5. štapovi za hodanje
  6. čeona lampa i rezervne baterije
  7. prva pomoć (flasteri, tablete i sl.)
  8. gojzerice/tenisice
  9. čarape za hodanje
  10. kratke majice za hodanje
  11. tanka duga majica za hodanje
  12. hlače za hodanje
  13. jedna topla majica dugih rukava (flis ili nešto slično)
  14. jakna
  15. rukavice tanje
  16. buff, kapa
  17. ruksak
  18. voda/sok za hodanje
  19. planinarska iskaznica
  20. sunčane naočale, krema za zaštitu od sunca
  21. osobna iskaznica
  22. hrana za izlet
  23. čokoladice i sl.
  24. higijena
  25. ljetna vreća/posteljina

Majin osvrt na planinarski izlet u Karavankama 2. i 3. srpnja

 

Tijekom prvog vikenda u srpnju Luka je poveo izlet u Sloveniju u Karavanke – Begunjščica i Vrtača.

U nastavku slijedi Majin „kratki“ izvještaj odnosno osvrt na izlet.

 Zavižan na Velebitu na visini od 1678 m i to u studentskim danima bio mi je najviši domet do sada. U Alpama sam nekoliko puta skijala i u sjećanju su mi ostale prekrasne slike tog krajolika. Kada sam pročitala najavu izleta na Karavanke i kako je prilagođen sporijim planinarima, odmah sam se prepoznala u tome i pomislila ovaj izlet ne smijem propustiti. Osjetila sam uzbuđenje zbog novog izazova, ali i strah od mogućeg neuspjeha. Dva dana, dva vrha bio je također izazov na ovom izletu za mene.

Krenuli smo od parkinga kod mjesta Ljubelj prema Prevalu. Hodali smo kroz šumovitu dobro uređenu stazu. Primijetili smo manjak markacija, ali opet tu su bili putokazi na kritičnim mjestima. Sunce je krenulo grijati, ali šuma je nudila hlad i sklonište od sunca. Prošli smo kroz zanimljiv tunel iskopan u stijeni koji vodi prema zapadnoj strani Begunjščice. Na prijevoju Preval u planinskom domu ili gostilni Mu napravili smo prvu pauzu. Ispred nas prostrla se Begunjščica i s 1113m promatramo jedan od njenih vrhova Begunjsku Vrtaču. Tu smo snimili, ali ne i okusili štrukle od sira sa cijelom čokoladom na vrhu po kojima su poznati. Upoznali smo i starog šarmera koji nas je počastio pričama sa svojih planinarskih izleta.

Nastavili smo prema Roblekovom domu stazom čez Rožu, okrijepili se na izvoru, prošli pokraj rudnika mangana, a putem s lijeve strane ugledali smo Bledsko jezero sa svojim otočićem. Kako smo se penjali tako je Bled postajo sve jasniji, a njegova ljepota sve izraženija. Ispred nas uzdizao se Stol, najviši vrh Karavanki, na sebi noseći kapu od oblaka. U Roblekov domu na 1657m nadmorske visine probali smo slatke štrukle poslužene s krušne mrvicama i pekmezom. Dobra odluka s obzirom da je još dosta metara ispred nas koje moramo savladati.

Od doma nastavljamo vijugavom stazom, a što se više približavamo vrhu ona postaje kamenitija i strmija. Staza je nadalje dobro označena i popraćena markacijama. Uspeli smo se na Veliki vrh Begunjščice na 2060m s kojeg se otvara impresivan pogled jugoistočno prema Kamiško-Savinjskim Alpama, jugozapadno prema našem Bledskom jezeru, na sjevernoj strani posebno zanimljiva Vrtača koju sutradan planiramo osvojiti i granica s Austrijom. Jedino je Triglav ostao skriven od naših pogleda u oblacima. Kako je prošlo podne i upeklo sunce, imali smo sreću što nas je pomazio oblak zbog kojeg smo se mogli na vrhu raskomotiti i dati si vremena za uživanje i guštanje.

S vrha smo se spuštali kamenitom stazom na dijelovima osiguranom sajlom ili okruženom planinskim borovima. Odjednom sam ugledala strmi sipar ispred. Staza kroz njega se izdaleka čini opasna, ali prvi dojam se izgubio kako smo mu se približavali i hodali kroz njega.

Put nazad fizički je bio zahtjevniji za mene. Već sam osjećala umor u nogama, a zbog previše zategnutih gojzerica boljeli su me zglobovi. Vagala sam hoću li preskočiti sutrašnji uspon na Vrtaču, pomalo nesretna zbog toga, ali ipak sam zadovoljna zbog današnjeg uspješnog uspona i odrađenog puta.

Planinarski dom na Zelenici nadmašio je sva moja očekivanja. Smješten u dolini od kuda kreću mnoge staze, posebnu čar daje pogled s terase na brdo gdje se nalazi ferata Spodnji plot-Zelenica i vrh Ljubeljščice (Triangel) koje je moja neumorna ekipa obišla pred večeru. Nedavno je preuređen s udobnim sobama i ležajevima, tuševima u kupaoni, odličnom hranom i povoljnim cijenama. Osoblje je bilo prijateljski raspoloženo s dobrim ukusom za glazbu. Čak ima i zip line.

Jutro je donijelo sa sobom osvježenje i volju. Ekipa je imala samo riječi podrške pa sam ipak odlučila nastaviti s njima dalje. Nakon kave i obilnog doručka krenuli smo u smjeru Vrtače. I na ovoj stazi dio je vodio kroz šumu i preko livada, dio kroz sipar i kamenje. Na stazi se nalazi nekoliko raskrižja, ali i dalje sve dobro označeno. Ne znam je li zaista tako ili je to samo moj dojam, ali staza na Vrtaču činila mi se pristupačnija od one koja vodi na Veliki vrh Begunjščice. Zadnji je dio ujedno i najstrmiji, ali donosi nezaboravne poglede i vuče dalje prema vrhu na 2180m na kojem se nalazi veliki cepin. Obavili smo zajedničko fotkanje, neki nahranili sebe, neki ptice, ali nismo se predugo zadržavali jer je puhao vjetar i skupilo se dosta planinara.

Kako ne bi prošli istu rutu, na jednom raskrižju skrenuli smo drugim putem i upoznali se s prostranim livadama i prekrasnim cvijećem od doma pri izvoru Zavrtnice do doma na Zelenici. Nakon okrijepe i odmora ostao nam je još dio puta od Zelenice do parkinga na kojem smo ostavili automobile.

Pri povratku svratili smo u Ljubljanu, prošetali i popili piće i time zaokružili izlet u Sloveniju.

Kako čovjek uči dok je živ tako sam i ja na ovom izletu puno toga naučila. Recimo naučila sam kako na svakom mjestu gdje imaš pauzu ili prespavaš moraš naći nekoga s kim ćeš popričati jer nikad ne znaš kad će ti to dobro doći (npr. u domu ako zaboraviš planinarsku iskaznicu), kako kamioni vuku nebeske jedrilice, kako postoje dobri vicevi o Slovencima Muji i Hasi, koliko su važni izvori pitke vode u planini, a posebno slavine instalirane u gradu, kako dobro očistiti tanjur nakon jela jezikom, kako se sve potrebne stvari za ovakve izlete mogu strpati u ruksak od 12 i pol litara te kako su neophodna oprema za planinarenje ni više ni manje nego čepići za uši.

Šalu na stranu, uz ovako dobru ekipu punu podrške i nemoguće postaje moguće. Vratila sam se doma umorna, ali puna dojmova, ispunjena, zadovoljna. Zahvaljujem svima, a posebno Luki koji je na ovom izletu zbog mene malo više uživao u prirodi oko sebe :).

Autorica teksta: Maja Sohora

Obavijest

Planinarski izlet na Špik u Julijske Alpe (SLO) planiran za 9. i 10. srpnja 2022. otkazuje se zbog spriječenosti organizatora.

Obavijest izlet u Julijske Alpe

Mole se svi članovi zainteresirani za izlet u Julijske Alpe u periodu od 5. do 7. kolovoza da se jave Luki na broj 091 726 0596 do subote 02. srpnja zbog organizacije i rezervacije smještaja.